Centar za mirovne studije, Gong, Institut za političku ekologiju, Klubtura, Kuća ljudskih prava, Mreža mladih Hrvatske, RODA, Savez udruga za autizam Hrvatske i Zelena akcija, kroz 2022. kreirali su ove preporuke koje obuhvaćaju naše ideje za poboljšanje raznih aspekata institucionalnog okvira rada civilnoga društva, od participacije i financiranja do unapređenje politika i rada institucija.
1. Zakonodavni i strateški okvir
1.1. Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva
Posljednja važeća Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva istekla je 2016. godine. Od tad do kraja 2022. novi strateški dokument nije donesen, unatoč više neuspješnih pokušaja. Prvi pokušaj izrade i donošenja dokumenta došao je 2017. u završnu fazu kada je izrađen prijedlog dokumenta koji je išao na usuglašavanje s tijelima državne uprave, kako bi nakon toga mogao ići na javno savjetovanje s javnošću. Dokumentu se nakon javnog savjetovanja u fazi konačnog usuglašavanja između tijela državne uprave gubi trag te, iako nikad ne dolazi do formalne odluke o odustajanju, nikad ne bude završen i usvojen. Početak pandemije COVID-19 2020. stavlja donošenje dokumenta u drugi plan, do početka 2021. kad 4. veljače Vlada na sjednici donosi odluku o donošenju Nacionalnog plana stvaranja poticajnog okruženja 2021. do 2027. te u sklopu odluke daje ravnateljici Ureda za udruge, koji je nadležan za strateški dokument, 30 dana da osnuje radnu skupinu za izradu dokumenta i krene u proces. Unatoč tome, do 18. ožujka 2022. nije osnovana i počela s radom radna skupina. Ona je do kraja 2022. imala ukupno tri sjednice te su članovima dostavljeni općenito načelni, loše pripremljeni i nerelevantni pripremni materijali, dok tijekom cijelog procesa nije predstavljen nikakav konkretan hodogram za izradu, niti članovima radne skupine, niti članovima Savjeta za razvoj civilnoga društva koji su konzistentno tražili informacije o napretku procesa. Na drugoj sjednici radne skupine, 15. srpnja 2022., ravnateljica Ureda za udruge Helena Beus najavljuje da je njena namjera da se dokument donosi od 2023., da bude izrađen do proljeća iste godine kad bi se i donio, što bi također značilo izmjenu odluke Vlade. Naknadno, na okruglom stolu na ovu temu, održanom 15. studenoga 2022. godine, ravnateljica Beus najavila je kako očekuje da će Nacionalni plan biti donesen u svibnju 2023. godine.
Kraj 2022. dočekujemo i bez krovnog strateškog dokumenta za civilno društvo, čak i u skicama i s vrlo načelnim područjima obuhvata te bilježimo šest godina bez postojanja tog dokumenta.
Preporuke:
– Za kvalitetnu izradu i relevantnost dokumenta, potrebno je izraditi sektorske analize koje su temelj za izradu ciljeva i mjera Nacionalnog plana prije donošenja dokumenta jer ciljevi i mjere dokumenta moraju biti bazirani na njima. Također, potrebno je pri izradi ciljeva i mjera u obzir uzeti i sve druga dostupna istraživanja i podatke o civilnom društvu u Hrvatskoj.
– Potrebno je osigurati participativan doprinos predstavnika OCD-ova u radnoj skupini te da se njihovi prijedlozi i mišljenja ozbiljno uzmu u obzir.
– Prije donošenja dokumenta na Vladi, nužno je omogućiti javno savjetovanje u trajanju od 60 dana, a najmanje 30 dana, u skladu s preporukama u Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, uz obavezno javno predstavljanje i javnu raspravu otvorenu svim zainteresiranima, a koju će organizirati predlagatelj te će u proces uključiti članove Savjeta za razvoj civilnoga društva.
2. Institucionalna suradnja
2.1. Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske
Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske većinu svog postojanja bio je tijelo koje po profesionalnim i utemeljenim principima donosilo nacionalne politike za okvir rada udruga, davao podršku i savjete te pomogao u otvaranju prostora za susrete vlasti i udruga, kao što je to npr. Savjet za razvoj civilnoga društva. Iako organizacije nisu uvijek s Uredom se slagale u smislu toga kakav je tip okvira i podrške potreban civilnom društvu, uvijek je postojao prostor za konstruktivan dijalog i kvalitetan doprinos od strane udruga jer su se naše perspektive uzimale u obzir. Zadnjih godina pak vidimo primjetljiv pad u kvaliteti rada Ureda, kao i u prostoru za dijalog koji se s Uredom može otvarati. To je vidljivo po tome što već sedam godina nije donesena Strategija tj. Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, unatoč tri pokušaja izrade tog dokumenta u međuvremenu, kao i u degradaciji rada unutar Savjeta za razvoj civilnoga društva te generalno unutar stručne službe samog Ureda i u komunikaciji s ravnateljicom. Iako je Ured za udruge Vladino tijelo te u tom smislu ne može biti potpuni saveznik organizacijama civilnoga društva, ipak smatramo da je njegovo trenutno stanje i funkcioniranje ispod razine koju je godinama od svog osnutka Ured uspješno održavao te ispod razine koja je dopustiva za tijelo koje treba biti podrška udrugama te veza između udruga i tijela vlasti.
Preporuke:
– Potrebno je osnažiti kapacitete i resurse UZUVRH-a za pružanje odgovarajuće podrške OCD-ima. To uključuje kvalitetno i pravovremeno savjetovanje udruga u vezi njihovih upita; pravovremenu, transparentnu i proceduralno korektnu provedbu javnih poziva za predstavnike OCD-ova u radnim tijelima; informiranje i savjetovanje s udrugama u vezi relevantnih tema te široki doseg prema udrugama u Hrvatskoj u informiranju o pitanjima od visokog interesa za njih, kao što su izmjene zakona, savjetovanja, pozivi za uključivanje ili kandidiranje u radna tijela, itd.
– Potrebno je osigurati veću razinu transparentnosti rada Ureda, naročito u vezi informiranja o procesima izbora i odluka pri imenovanjima predstavnika OCD-ova u radna tijela, rada Savjeta za razvoj civilnoga društva, pripreme zakonodavnih izmjena, politika te planiranja natječaja u kojima je UZUVRH uključen (npr. daljnje ugovaranje financijskih instrumenata poput Švicarsko-hrvatske suradnje).
– Posebno je potrebno da se Ured za udruge zalaže za očuvanju ugleda OCD-a u javnom prostoru te za borbu protiv širenja mržnje i dezinformacija o udrugama, njihovom radu i financiranju sukladno viziji i misiji. Kao glavno tijelo državne uprave za udruge na nacionalnoj razini, smatramo da je Ured je dužan javno reagirati oko organiziranih napada na udruge u javnom prostoru, naročito kad se pritom stavlja u pitanje transparentnost, namjena i potrošnja financiranja iz javnih izvora koja se dodjeljuju udrugama, čime se napada i sustav financiranja vlasti.
2.2. Savjet za razvoj civilnoga društva
Savjet za razvoj civilnoga društva krenuo je kao svijetli primjer novog tipa suradnje između donositelja odluka i organizacija civilnoga društva, kao mjesto gdje obje strane mogu ostvariti kvalitetan dijalog i suradnju. Od 2015. vidljiva je postepena degradacija tijela i njegovog djelovanja, kao i profesionalnih kapaciteta koji podupiru rad tijela. Sjednice postaju od tad sve rjeđe, kvaliteta rasprave i relevantnost tema pada, a podjednako postaje teže imati ikakav utjecaj na politike i rad institucija koja sjede u Savjetu, s obzirom na stvaranje nevidljivih zidova za komunikaciju od strane zaposlenih ministarstava i državnih ureda. Time se zamjetno smanjio prostor za institucionalno zagovaranje organizacija civilnoga društva na najvišoj razini, do razine da se može reći je Savjet postao vrlo upitne relevantnosti. No, Savjet je tijelo koje su organizacije izborile, kao rezultat niza godina stvaranja institucionalnih odnosa s tijelima državne uprave i Vladom te smatramo da ga je potrebno očuvati, dovesti natrag u prvobitno, bolje stanje te dalje težiti njegovom stalnom unapređenju i u smislu prostora za dijalog.
Preporuke:
– Prvenstveno, potrebno je osigurati redovite sjednice Savjeta za razvoj civilnoga društva uz kvalitetnu i pravovremenu pripremu. Ovo se pokazalo kao problem, naročito u mandatu saziva 2020.-2023. U kojem su se sjednice dešavale neredovito, nekad i sa stankama od više mjeseci pa i do pola godine, često uz vrlo kratak rok najave održavanja i uglavnom uz lošu pripremu, što uključuje: nedostatak konzultacije i volje da članovi predlažu teme koje će biti uvrštene na dnevni red, nepripremljenost organizatora za sadržajne točke na sjednicama, nedostatak ili neadekvatnost pripremnih materijala nužnih za kvalitetnu pripremu točke, a vrlo često i izrazito kasnu dostavu pripremnih materijala, koji često zbog svog opsega zahtijevaju vrijeme za pripreme koje uglavnom nedostaje.
– Potrebno je osigurati provedbu odluka sjednica. Jedan od ključnih problema u radu Savjeta u ovom sazivu je što se gotovo svi dogovori i odluke, pogotovo na temelju prijedloga koji dolaze od strane predstavnika iz OCD-ova, ne provode te nema kontinuiteta u radu i razgovoru o temama i ne poštuju se rokovi koji su dogovoreni i zapisani u službeno zapisniku.
– Nužno je da se osigura kontinuitet rada savjeta kad se održavaju parlamentarni izbori. Naime, nakon parlamentarnih izbora u ljeto 2020. došlo je od promjene u kadrovima u TDU-ima, zbog čega Savjet nije mogao funkcionirati, tj. sastajati se, donositi odluke, dok se ne imenuju novi predstavnici TDU-u, što se tek desilo u veljači 2021., zbog čega Savjet preko šest mjeseci nije mogao funkcionirati. Zbog toga su npr. kasnila imenovanja predstavnika OCD-ova u radne skupine za programske dokumente za ESF+ te mnogi drugi važni procesi. Ključno je da Vlada osigura nesmetani kontinuitet rada svojih tijela nakon izbora, čak i kad nema promjena vlasti.
– Potrebne su izmjene i dopune Poslovnika Savjeta koje bi povećale ravnopravnost suradnje između predstavnika tijela državne uprave i organizacija civilnoga društva. Za početak, potrebno je osigurati veću razinu transparentnosti rada Ureda prema Savjetu za razvoj civilnoga društva. Ured, zajedno s predsjednikom Savjeta Dankom Relićem, ne provodi konzistentno transparentnu komunikaciju prema članovima. Predsjednik često sudjeluje kao predstavnik civilnog društva, a zbog njegove pozicije kao predsjednik Savjeta, na raznim sastancima i radnim tijelima, bez da se o tome obavijesti ostale članove ili izvijesti o tome. Ured za udruge često netransparentno komunicira prema članovima, npr. u slučaju kad usred procesa glasanja za imenovanje predstavnika OCD-a u radnim tijelu se pojavi dodatni kandidat, za kojeg Ured daje nejasno, neadekvatno i čak problematično objašnjenje, ne komunicira se pravovremeno o tehničkim promjenama u provedbi poziva za imenovanja, itd. Ovi potezi pogotovo degradiraju razinu suradnje, kao i povjerenje prema Uredu pri obavljanju administracije rada Savjeta.
– Nastavno na to, za uistinu kvalitetnu i iole ravnopravnu suradnju unutar Savjeta, smatramo da je potrebno više izjednačiti odnose članova iz TDU-a i onih iz organizacija civilnoga društva. U ovom trenutku, predstavnika TDU-a je više te imaju mogućnost preglasati predstavnice OCD-ova, što ugrožava autonomiju predstavnika OCD-ova da sami izaberu najkompetentnije predstavnike u raznim radnim tijelima.
– Smatramo da je također potrebno napraviti poseban dokument ili dopunu Poslovnika s kriterijima odabira te o pravilnom procesu odabira kandidata putem poziva na Savjetu. Zbog nejasne i nedefinirane procedure, često se desi da se uzmu u obzir prijave koje se ne bi trebale uzeti u obzir, npr. kandidature s jednim kandidatom za člana, ali bez kandidata za zamjenu, nejasno istaknute kompetencije, više osoba koje se kandidiraju za više područja unutra istog poziva, što stvara nejasnoću, itd. Ovo je posebno u interesu da se u radna tijela imenuju kompetentne i suradljive osobe iz OCD-ova koje će kvalitetno doprinijeti radu tijela te na kraju i zakonima i strateškim dokumentima koji se u njima izrađuju.
3. Financijski okvir
3.1. EU financijski okvir
Uspoređujući iskustvo sudjelovanja predstavnika OCD-ova u programiranju za Hrvatsku prvog financijskog razdoblja kao članica u EU financiranju 2013. godine te nedavno iskustvo u programiranju novog financijskog razdoblja 2021., vidljiva je razlika u tome koliko su organizacije imale pristup procesima te njihovoj transparentnosti. Dobrim dijelom većina najvažnijih dokumenata za EU financiranje, kao što su Nacionalni plan otpornosti i oporavka, Nacionalna razvojna strategija RH do 2030. te programski dokumenti za ESF+ napravljeni su uglavnom uz nikakvo ili malo sudjelovanje organizacija civilnoga društva. U tim procesima OCD-i te razni prioriteti zagovaračkog rada, kao i pojedina područja velikim djelom nisu uključeni, tj. ne spominju se te njihova budućnost u novom financijskom razdoblju ostaje upitna. S provedbene strane, administrativne prepreke na ESF projektima dobro su dokumentirani u nizu izvještaja organizacija (Gong, Kuća ljudskih prava, Klubtura), itd. te između ostalog u vanjskoj evaluaciji, iz kojih je vidljivo da su problemi na koje OCD-i upozoravaju tijela i koji su se godinama odbacivali zapravo točni. Uz netransparentnost procesa programiranja novog EU financijskog razdoblja, nije niti jasno kako će se te hoće li se uopće preporuke ove vanjske evaluacije uzeti u obzir u poboljšanju sustava dodjele EU financiranja.
Preporuke:
3.1.1. Sudjelovanje u programiranju
– Uspostaviti učestaliji dijalog između tijela nadležnih za provedbu i upravljanje EU fondovima, organizacija civilnog društva i nacionalnih tijela s ovlastima za ljudska prava (uključujući i pravobraniteljske institucije). Također, potrebno je uključivanje pravobraniteljskih ureda u planiranje i programiranje EU fondova, uključujući i u rad odbora za praćenje uz puno pravo glasa.
– U fazi programiranja treba uzeti u obzir preporuke proizašle iz evaluacije prethodnog procesa, posebice u području horizontalnih prioriteta i načela i drugih tema važnih za ostvarivanje prava različitih ranjivih skupina.
– Potrebno je adresirati i smanjiti pravnu nesigurnost korisnika financiranja iz EU fondova, koja proizlaze iz netransparentnosti, propusta i eventualnih sukoba interesa tijela koja provode EU natječaje. Npr. da prigovore ne rješava isto tijelo koje provodi natječaj, već drugo tijelo, da se izmjene pravila provedbe usred provedbe projekta transparentno, kvalitetno i pravovremeno komuniciraju provoditeljima, da tijela snose odgovornost za svoje propuste, naročito ako rezultiraju problemima u provedbi za korisnike financiranja.
– Sve žalbene postupke na rad i odluke tijela koja provode EU natječaje potrebno je priznati kao upravne postupke kako bi korisnici EU financiranja, tj. provoditelji imali dostupne pravne mehanizme za ostvarenje njihovih prava, ako provedbeno tijelo pogriješi i napravi izravnu štetu projektu ili organizaciji koja projekt provodi.
– Rokovi u uvjetima natječaja koji definiraju važne trenutke poput: rezultata administrativne provjere, rezultata evaluacije projektne prijave, čišćenje budžeta, potpisivanje ugovora te početak provedbe moraju biti jasno i čvrsto definirani u svim natječajima te ih se provedbeno tijelo mora pridržavati kako bi korisnici mogli kvalitetno planirati provedbu i svoje kapacitete. To također znači da provedbena tijela moraju uzeti u obzir svoje kapacitet pri tim procjenama te nedostatak kapaciteta za pravovremenu obradu pristiglih prijava ne može biti opravdanje za kašnjenje.
– Potrebno je uspostaviti obvezujuće mehanizme u sklopu Savjeta za razvoj civilnoga društva u svrhu savjetovanja s civilnim društvom o problemima u provedbi projekata te mogućim izmjenama u regulativnim okvirima za provedbu EU projekata i to prije nego što se oni donesu.
– Potrebno je da provedbena tijela objavljuju i pridržavaju se godišnjeg indikativnog kalendara za EU fondove.
3.1.2. Provedba projekata
– U skladu s 47 preporuka na kraju vanjske evaluacije Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, potrebno je osigurati jasan sustav raspisivanja poziva koji dodjeljuje financije najkvalitetnijim projektnim prijedlozima, onima koji postižu najbolji društvenih učenika, umjesto prvim pristiglim, kako je bila praksa u proceduri „najbržeg prsta“. Također, potrebno je provoditi savjetovanja o pozivima prije njihovog otvaranja, s jasnim kalendarom poziva kojeg se tijela pridržavaju, kvalitetan i pravovremen proces procjene pristiglih prijava, itd.
– Nužno je da se otvori najširi prostor za organizacije civilnoga društva da sudjeluju pod jednakim uvjetima kao prijavitelji na ESF+ pozivima kao i drugi prijavitelji, a ne samo kao partneri. OCD-i su se od vremena pretpristupnih EU fondova pa kroz cijelo ESF razdoblje pokazali kao sposobni aplikanti i provoditelji ovakvih veliki projekata te ne vidimo razlog da u pojedinim pozivima budu isključeni kao potencijalni nositelji.
– Potrebno je provesti preporuku vanjske evaluacije za uvođenje fleksibilnog sustava izvještavanja i naknade sredstava provoditeljima projekata, bilo putem ZNS-ova, bilo putem polugodišnjih izvještaja nakon kojih slijede isplate tranši, kako bude prikladno tipu projekta i aktivnostima te kapacitetima provoditelja.
– Potrebno je izmijeniti sustav i kapacitete PT2 za procesiranje izvještaja i ZNS-ove kako bi se oni obavljali pravovremeno te, ukoliko se to ne osigura, omogućiti isplatu sredstava provoditeljima kako im se ne bi ugrozio financijski opstanak te kako ne bi trebali „kreditirati“ državu vlastitim sredstvima.
– U tom smislu, osim kapaciteta, potrebno je smanjiti administrativno opterećenje te sankcionirati PT-ove za nepoštovanje njihovih ugovornih obaveza.
– Potrebno je također konstantno osiguravati adekvatne provedbene kapacitete PT-ova za administriranje projekata. To ne znači nužno povećanje broja zaposlenih, već i kvalitetniji izbor kadrova, edukaciju kadrova, pojednostavljenje procedura, veću razinu digitalizacije, uvođenje sustava akreditacije, itd. što sve doprinosi tome da se jačaju kapaciteti PT-ova i time sprječava negativni administrativni utjecaj na provoditelje (OCD-ove).
3.2. Nacionalni i lokalni financijski okvir
Lokalno/područno te nacionalno financiranje predstavlja najosnovniju razinu financiranja rada OCD-ova. U mnogim slučajevima postojanje i pristupačnost tih razina financiranja nužna su predispozicija za razvoj lokalnog civilnog društva te rast i razvoj novih organizacija. Međutim, na razini cijele države vide se velike nekonzistentnosti u provedbi, iznosima i stabilnosti takvog financiranja. Kako 2020. zbog pandemije COVID-19 većina JLRS i državnih tijela nije provelo natječaje, daljnjih godina u mnogim sredinama i tijelima bilježi se pad dodijeljenih sredstava. U kombinaciji s činjenicom da je posljednji natječaj za ESF financiranje za udruge raspisan u 2021., to ostavlja mnoge organizacije bez prihoda iz nacionalnih javnih izvora do raspisa i početka provedbe ESF+ natječaja, što se ne očekuje prije sredine ili kraja 2023. Za manje organizacije, ovaj trend i nesigurnost u financiranju iz JLRS i državnih tijela predstavlja ograničenje u mogućnostima razvoja organizacija, jer oni ne omogućavaju organizacijama da potencijalno rastu u kapacitetima da bi jednog dana mogla provoditi i veće i EU projekte. Zbog toga je važno održati ove izvore financiranja te raditi na tome da se iznosi koji se dodjeljuju kroz njih povećavaju, a ne smanjuju.
Preporuke:
3.2.1. Lokalno financiranje civilnoga društva
– Potrebno je osigurati transparentne, redovite i kvalitetno financirane natječaje za organizacije civilnog društva od strane općina, gradova i županija.
– Naročito, potrebno je prestati drastično povećavati iznose koji se dodjeljuju udrugama na pozivima samo s ciljem da se dodjeli što više projekata, već je potrebno u skladu s ostvarenim rezultatima u procesu procjene dodijeliti potpore na način da se financiraju što kvalitetniji projekti iznosima koji su dovoljni za njihovu provedbu.
– Kako bi se potaknulo lokalne organizacije da budu prijavitelji EU projekata potrebno je osigurati redovite mogućnosti za apliciranje za sufinanciranje i međufinanciranje EU projekata.
– Kako bi se dugoročno održala stabilnost lokalnih organizacije, JLRS trebaju izvidjeti mogućnosti pružanja višegodišnjih, programskih i institucionalnih financiranja.
3.2.2. Nacionalno financiranje civilnoga društva
– Potrebno je nastaviti sufinancirati EU projekte i projekte drugih stranih donatora te je potrebno stalno širiti paletu donatora za koje je moguće aplicirati za sufinanciranje.
– Potrebno je i dalje kontinuirano provoditi godišnje javne pozive u skladu sa sektorskim politikama i prioritetima, uz mogućnosti višegodišnjih financiranja organizacijama koje kontinuirano pružaju javne usluge.
– Potrebno je prestati drastično povećavati iznose koji se dodjeljuju udrugama na pozivima samo s ciljem da se dodjeli što više projekata, već je potrebno u skladu s ostvarenim rezultatima u procesu procjene dodijeliti potpore na način da se financiraju što kvalitetniji projekti iznosima koji su dovoljni za njihovu provedbu.prijaviteljima što je više moguće potrebnoj svoti za provedbu projekta.
– Institucionalne podrške, poput one NZRCD, potrebno je kontinuirano i sve više financijski podupirati kako bi bila dostupne što većem broju organizacija te smanjiti pauze između prijavljivanja ciklusa potpore u slučaju NZRCD s dvije godine natrag na jednu godinu.
– Potrebno je osigurati višegodišnje (institucionalno) financiranje i dostatna sredstva za pružanje besplatne (primarne) pravne pomoći za organizacije civilnog društva koje su registrirane u Registru pružatelja BPP pri Ministarstvu pravosuđa i uprave.
3.2.3. Uredba o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načina raspodjele dijela prihoda od igara na sreću
– Kao jednom od ključnih dokumenata koji uređuje raspoložive iznose za nacionalno financiranje za OCD-ove, donošenju uredbe treba pristupiti transparentnije.
– Prioriteti i raspodjela sredstava između prioritetnih područja moraju se jasnije potkrijepiti prioritetima nacionalnim politikama temeljenim na analizi stanja i potreba u civilnom društvu te težiti većem balansu između području.
– Potrebno je savjetovanje sa organizacijama civilnog društva kao korisnicima sredstava pokrenuti ranije. Ne samo u trenutku kad se donosi Uredba, nakon što su iznosi već definirani u državnom proračunu donesenom krajem prijašnje godine, već i u periodu sastavljanja državnog proračuna za iduću godinu, kako bi civilno društvo imalo priliku utjecati na raspodjelu po prioritetnim područjima i proračunskim aktivnostima.
– Radi transparentnosti, potrebno je javno objavljivati izmjene u iznosima, tj. korekcije koje se dešavaju tijekom godine, naročito ako se radi o smanjenju inicijalno raspoloživih sredstava te svakako javno objaviti izvještaj i izvršenju za svaku godinu kako bi se vidjelo koliko od planiranog se u stvari ostvarilo.
4. Infrastruktura i mehanizmi za rad civilnoga društva
4.1. Prostorna infrastruktura
– Ključno je da se tijela koja dodjeljuju prostore u javnom vlasništvu OCD-ima drže transparentnih i striktnih kriterija za dodjelu sredstava, što uključuje javni poziv s jasnim kriterijima prihvatljivosti, ocjenjivanja za potencijalne korisnike, itd. U tom smislu, nedavno doneseni Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, koji Ministarstvu kulture kao davatelju prostora daje mogućnost dodjele „izravnom nagodbom“ s potencijalnim korisnikom prostora, predstavlja primjer loše prakse i opasan presedan koji se ne bi trebao primjenjivati.
– S obzirom na značajne opasnosti koje donose recesija, energetska kriza i drugi faktori koji uzrokuju poskupljenje troškova svim građanima, smatramo da je nužno da nacionalna i lokalne vlasti podržavaju OCD-ove reguliranjem troškova režija, najma, a naročito za one koji se nalaze u prostorima u javnom vlasništvu, kako se ne bi ugrozio daljnji rad civilnoga društva. Ovo naročito vrijedi za sve udruge koje pružaju usluge kroz javno dostupne, društvene prostore, koji imaju i najširi značaj za zajednicu.
4.2. Sudjelovanje u donošenju odluka, politika i zakona
– U interesu nadogradnje okvira za sudjelovanje građana i OCD-ova u procesima donošenja odluka, zakona i strateških dokumenata, potrebno je donošenje Zakona o participativnom sudjelovanju koji bi odredio obvezujuće odnose tijela državne uprave i građana/organizacija civilnog društva u smislu prava na sudjelovanje u procesima donošenja odluka, politika, zakonskih akata, itd. Iako postoji Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, on nije obvezujući dokument te se njegovih preporuka TDU-i često ne drže. Zbog toga je potrebno donijeti obvezujući pravni dokument koji propisuje načela i procedure javnim tijelima, u interesu konzistentnog i kvalitetnog provođenja savjetovanja i uključivanja javnosti.
5. Zaštita OCD-ova od napada
Civilno društvo, zbog svoje prirodne pozicije propitivanja i isticanja problematičnih odnosa moći i aktera, često dolazi u poziciju napada od tih aktera. To varira od napada u javnom prostoru, ponekad i preko medija, gdje se iznose neistine ili čak koristi govor mržnje protiv organizacija, do korištenja pravnih mehanizama i sudstva u svrhu zastrašivanja ili trošenja resursa organizacije. Kako bi civilno društvo moglo zbilja neovisno, nesmetano i bez straha nastaviti raditi na zagovaračkim i watch dog aktivnostima, potrebno je osigurati zaštitu od progona i širenja mržnje protiv udruga.
Preporuke:
5.1. Mrzilački napadi na civilnog društvo i sustave financiranje civilnoga društva
– Za vrijeme političkih kampanja na lokalnim izborima 2021. napadi na civilno društvo bili su jedna od popularnih strategija desnih opcija, naročito Domovinskog pokreta, kroz koji se dobivalo političke poene prozivanjem udruga kao „stranim agentima“, „uhljebima“ i na razne načine nesmetanim i netransparentnim korisnicima stotina milijuna kuna javnog novca s kojim rade što god žele. To sve unatoč tome što su sustavi nadzora financijskog poslovanja udruga i potrošnje javnog novca nad udrugama najteži u cijelom sustavu financijskog nadzora države.
– U napadima se posebno naglašavalo da lijeve udruge dobivaju velike količine novaca te da naročito EU financiranje se daje takvim udrugama, uz to što se propituje transparentnost i kriteriji za dodjelu tih novaca.
– Unatoč tome što se u napadima prozivalo same udruge kao korisnike javnih novaca i stalne pružatelje mnogih javnih usluga ili aktere koji preuzimaju razne važne društvene uloge, poput nadzora rada države i institucija, niti jedno tijelo zaduženo za podršku radu udruga, naročito Ured za udruge, nisu primjereno reagirali kako bi zaštitili udruge ili barem opravdali kontinuirano financiranje njihovog rada od strane države.
– Osim toga, donatorska tijela, poput Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, koja je i specifično imenovana u napadima, nisu imala potrebu reagirati kako bi obranili sustav financiranja kao transparentan, baziran na kriterijima te rigoroznom nadzoru kako se financiranje potroši i što se financiranjem postiže kao rezultat.
– Time je ostavljen prostor da se napadi i insinuacije šire u percepciji javnosti jer niti jedno relevantno tijelo nije išlo kontrirati.
– Smatramo da je nužno da Ured za udruge i donatorska tijela rade na promoviranju pozitivnih koristi za društvo koje se postiže kroz financiranje aktivnosti udruga te da informiraju javnost o tome kako funkcionira sustav dodjele i nadzora financiranja iz javnih izvora, kako bi bilo jasno da nije moguće sredstvima raspolagati kako god se želi.
5.2. Zaštita od SLAPP tužbi
– SLAPP tužbe predstavljaju ozbiljno resursno, vremensko i kapacitetno trošenje za mnoge organizacije. Kao jedna od država s velikim brojem SLAPP tužbi protiv civilnodruštvenih aktivista i novinara, smatramo da Vlada mora hitno donijeti zakonodavne i policy izmjene kako bi se spriječilo daljnje zloupotrebljavanje tužbi za ušutkavanje aktivista i novinara.
– U skladu s preporukama proizašlim iz konferencije „Borba protiv sužavanja prostora za djelovanje i stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva u EU“, održane 24. i 25. studenog 2022., uz nastojanje EU da donese direktivu protiv SLAPP-ova, smatramo da je nužno na nacionalnoj razini donijeti zakon ili izmjene postojećih zakona u skladu s tom direktivom.
– Ta izmjene trebaju se zasnivati na tri osnovna principa: 1. Moraju stvoriti mehanizmi da se SLAPP tužbe mogu odbaciti čim dođu na sud, 2. Moraju se maksimalno smanjiti troškovi tuženicima u takvim tužbama kako aspekt financijskog opterećenja tuženika više ne bi bio faktor te 3. Moraju se moći sankcionirati oni koji zlorabe tužbe u svrhu SLAPP-a kroz bespredmetne tužbe.- Osim toga, smatramo da je nužno educirati suce o SLAPP tužbama kako bi ih odmah mogli prepoznati.